Mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj mons. Petar Palić u povodu svetkovine Božića priredio je u Biskupskom ordinarijatu tradicionalno božićno primanje i čestitanje
Izvor: Crkva na kamenu
Mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj mons. Petar Palić u povodu svetkovine Božića priredio je u četvrtak 19. prosinca u Biskupskom ordinarijatu tradicionalno božićno primanje i čestitanje za sve svećenike, redovnike, redovnice i sve djelatnike biskupijskih ustanova.
Uzvanike je na početku pozdravio generalni vikar mons. Nikola Menalo, osobito domaćina biskupa Petra, biskupa u miru mons. Ratka Perića, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbešu, biskupskoga vikara za Trebinjsku biskupiju don Antu Luburića, biskupijskoga kancelara don Stipu Galu i biskupova tajnika don Antonia Zirduma. Govor i čestitku generalnoga vikara don Nikole donosimo u cijelosti u drugom dijelu teksta.
Potom se prisutnima obratio biskup Palić zahvalivši na čestitci generalnom vikaru dr. Nikoli Menalu. Biskup Petar zahvalio je i svima ostalima na nazočnosti te na poseban način istaknuo sve suradnike u Biskupskom ordinarijatu čiji „rad nije mnogo puta vidljiv, prepoznat pa ni cijenjen, ali je tim više vrjedniji i časniji“.
Svoju zahvalu uputio je, zatim, svećenicima i redovnicima za njihovo služenje, ali još više za životno svjedočanstvo, sestrama redovnicama za prisutnost i ostvarenje njihovih karizmi u biskupiji, te nazočnim vjernicima laicima, djelatnicima biskupijskih ustanova i članovima biskupijskih vijeća koji „svojim znanjem i otvorenošću pokazujete, upravo kako to i Sinoda o sinodalnosti od svih traži, svijest o odgovornosti u zajedništvu, sudjelovanju i poslanju svega Naroda Božjega u životu Crkve Kristove“, naglasio je biskup Petar.
„Na Božićnoj misi svake godine slušamo početak Evanđelja po Ivanu: ‘I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.’ Božanska Riječ postade čovjekom, u Betlehemu…
Na Božić slavimo Isusovo rođenje. Slavimo da je Bog došao na svijet. Kad anđeo navijesti Mariji da će roditi dijete, kaže joj da će mu biti ime Emanuel – S nama Bog. U Isusu je Bog s nama. U Božiću imamo obećanje da je On s nama. I da želi tiho i nježno progovoriti našim životima. Vjerujemo li u to? Jesmo li mi, u prvom redu svećenici, redovnici i redovnice, ljudi koji žele vježbati slušanje ovog glasa? Drevno iskustvo svih zrelih i dubokih vjernika je ovo: Naučiti šutjeti, naučiti slušati, ostati s Isusom - vodi do mira i radosti.
Stoga vas ovog Božića pozivam da budete tihi i slušate“, kazao je biskup Petar.
„Pozivam vas da pogledate oko sebe i osluhnete tko je oko vas, da vidite svoju braću i sestre. Ali vas, također, pozivam da utihnete pred Gospodinom i ponovno čujemo što nam govori, nama osobno, po nama našim zajednicama, ovim našim biskupijama. Da ponovno doživimo i shvatimo da je On tu. Da je Gospodin Bog došao k nama da otkloni naše strahove i da nam da onu nadu koja ne razočarava, da postoji nešto više od ovoga svijeta, naime mir i radost u Njemu - jer nebo počinje u Njemu. U tom duhu svima vama, a po vama svim vašim vjernicima, vašim zajednicama, vašim bližnjima i obiteljima želim sretan Božić i Božjim blagoslovom ispunjenu novu 2025. godinu, Godinu Jubileja i milosti za sve nas“, zaključio je svoje obraćanje na božićnom prijamu biskup Petar.
Uzvanici su na početku i na kraju zapjevali adventsku pjesmu te se nakon biskupova blagoslova okrijepili uz ugodne razgovore.
BOŽIĆNA ČESTITKA BISKUPU PETRU PALIĆU
Poštovani gospodine biskupe Petre,
dragi biskupe u miru Ratko,
biskupski vikaru za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Ante,
kancelaru don Stipe, tajniče don Antonio, djelatnici Ordinarijata,
mnogopoštovani oče provincijale fra Jozo,
sestro provincijalka s. Franka,
cijenjeni kolege svećenici,
uvaženi redovnici,
braćo i sestre!
Svake liturgijske godine u vremenu došašća Crkva pred nas stavlja velikoga Ivana Krstitelja, sina Zaharijina.
1. Zaharija je imao veliki san o svom sinu kao što svaki otac ima o svome sinu. Poštovani gospodine Biskupe, Vi ste na dan uvođenja u biskupsku službu u Mostaru imali svoju viziju, svoj san, san oca na početku nove službe pastira hercegovačkih biskupija. Zaharija je u svom sinu vidio onoga koji će pripremiti put za dolazak Gospodnji. U svakom biskupu narod Božji gleda onoga koji priprema put Gospodnji, a za put je potrebna dobra priprema.
2. Ispred nas je dug put kroz Jubilarnu 2025. g. koja nas poziva na putovanje i prevladavanje nekih granica, a kada se kreće na put, ne mijenjamo samo mjesto, nego mijenjamo i sebe. Stoga je važno pripremiti se, isplanirati put i upoznati odredište. U tom smislu, hodočašće koje karakterizira ovu godinu koja je pred nama započinje prije samog putovanja: njegov početak je odluka da se krene.
Vi ste biskupe Petre kao hodočasnik peregrinus krenuli iz jedne dijeceze u druge dvije: “kroz polja (per ager), odnosno preko mora ili preko granice (per eger). Oba korijena riječi Peregrinus upućuju na početak putovanja.
Abraham, u Bibliji, opisan je kao osoba na putu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog” (Post 12,1). Ovim riječima započeo je svoje poslanje, koje završava u Obećanoj zemlji. Također, Isusova služba poistovjećuje se s putovanjem koje započinje u Galileji i ide prema Jeruzalemu (Lk 9,51). On sam poziva učenike da krenu tim putem, a i danas su kršćani oni koji ga slijede i daju se voditi od njega.
Putovanje se zapravo gradi postupno: postoje različite rute koje odabiremo ili su nam odabrane, mjesta koja se mogu otkriti; situacije, kateheze, obredi i bogoslužja, te suputnici koji mogu osobu obogatiti novim sadržajima i perspektivama.
Vi ste biskupe Petre kroz proteklu godinu dana bili istinski hodočasnik: od pohoda Širokobriješkome dekanatu gdje ste posjetili vjernike i upoznali se s crkvenim i društvenim životom u tom dijelu Mostarsko-duvanjske biskupije preko drugih župa neumorno ponavljajući ono što Vam je na srcu, tj. duhovna obnova i klera i redovnika i povjerenih vam vjernika. Neumorni ste u susretanju ljudi, vođenju i organiziranju duhovnih vježbi i obnova, dekanatskih i među dekanatskih susreta, pastoralnoga dana i događaja, dijeljenja krizama, đakonskih i svećeničkoga ređenja. Rado se odazivate na razna mjesta i uspostavljate nova poznanstva, sudjelujete na simpozijima i predstavljanjima knjiga, a u liturgiji ste izvanredan djelitelj Božjih otajstava. Prije koji mjesec došli ste iz pohoda ad limina gdje ste zajedno s ostalim biskupima posjetili pragove apostola i svetoga Oca, a prije nepuna dva mjeseca kao pravi hodočasnik došli ste obogaćeni iskustvom s redovite Biskupske sinode o sinodalnosti, održane u mjesecu listopadu u Rimu, gdje ste mogli osluškivati kako živi opća Crkva. U ovih nekoliko rečenica ne može se izreći mnoštvo susreta koje ste imali, ali ono što je važno jest da uvijek nastojite osluškivati glas Božji i dostojno ga prenositi vjernicima u našim biskupijama bacajući mrežu ma Njegovu riječ.
3. Hodočašće je iskustvo obraćenja, promjene vlastitog postojanja kako bi se usmjerilo prema svetosti Božjoj. Uz to, preuzima se i iskustvo onoga dijela čovječanstva koje je, iz raznih razloga, prisiljeno krenuti na put u potrazi za boljim svijetom za sebe i svoju obitelj. Dakle, hodočasnička dimenzija naše vjere je upisana u srce svakog vjernika. U biti, pozvani smo neprekidno ponavljati u svojim životima iskustvo Emausa, hodajući zajedno s Nepoznatim Putnikom, koji svojim riječima zna zagrijati naše srce i otvoriti nam oči, sve dok ga ne prepoznamo u lomljenju kruha i ne požurimo obavijestiti sve da je Gospodin uskrsnuo. Ovo je točno dinamika jubilejskog hodočašća: hodati zajedno, ulicama svijeta (i našega života), sve do prolaska kroz Sveta Vrata koja su sam Krist i susresti ga u sakramentima pomirenja i Euharistije, moleći na nakanu Svetoga Oca kako bismo se vratili kući duboko promijenjeni i sposobni za novo naviještanje.
Poštovani gospodine Biskupe, zajedno s Vama, kao hodočasnici nade, koja se ne smije napustiti, jer nam je uvijek potrebna, osobito u trenutcima većih potreba kada smo na valovitom moru života koji ne teče uvijek mirnim vodama želimo biti usidreni u sigurnost broda, Crkve, za vrijeme nevremena i bonaca, jer putovanje nije pojedinačna stvar, nego zajednička s oznakom jednog rastućeg dinamizma koje teži sve više prema križu s kojega se Krist saginje prema čovjeku ne ostavljajući ga samog, nego mu daruje sigurnost prisutnosti i sigurnost nade. Neka Vama, gospodine Biskupe, susret s nama, hodočasnicima nade, danas i kroz sljedeću Jubilarnu godinu bude povlašteni trenutak služenja i radosti na istoj Kristovoj lađi.
Vama, cijenjeni biskupe Petre, kao i svima na početku pozdravljenima, bio sretan Božić i blagoslovljena Nova godina.
Živjeli!
don Nikola Menalo,
generalni vikar
Izvor: cnak.ba
Objavljeno: 21. 12. 2024.
