U političkom životu, naročito nakon obavljenih izbora vlasti, kod nas se kaže: kakav narod takav je i vođa. Možda se ne želimo složiti, možda je uvredljiva poslovica koja kaže: Kakva svinja takva mast, kakav narod takva vlast jer vlast je onakva kakvu narod zaslužuje. Simbolički i stvarno vođe su rezultat stremljenja određene zajednice, proizvod zajedništva, projekcija društvenog ozračja. Dugoročno, vladari, upravitelji ili zapovjednici uređuju organizaciju i inicijativom ustanovljuju sudbinu jedinke i pojedinaca ovisno o njihovoj spremnosti prihvaćanja ponuđenih platformi, odluka i ideja. Međudjelovanje, poveznica i sinergija vladara i naroda je široka i nemoguće je do kraja pojmiti, individualnost i individualizam omogućuje da se misaono pobunimo nametnutim vladarima.
Roditeljsko iskustvo nameće osjećaj nemoći pred podložnicima, koliko god se trudili, emocionalno i intelektualno naprezali, doživimo neuspjeh, ograničenost i bespomoćnost. Neke bebe ne spavaju kako se očekuje, neka djeca ne uče kako se traži, neki mladi ljudi naprasito odluče odbaciti vrednote i sisteme ponašanja koja smo im godinama sugerirali. Dok smo odrastali, osjećali smo unutarnje porive drukčije od izvanjskih zahtjeva, uviđali smo da upravitelji ne ovladavaju situacijom i ne zadovoljavaju kriterije novih odnosa. Kao kad u stadu nastane pometnja uslijed kiše, prejake vrućine, napada zvijeri ili nedostatka hrane pa se ovce uznemire i pojedinačno pokušavaju zatomiti opasnost i osloboditi se problema.
Četvrta vazmena nedjelja uobičajeno se proslavlja kao svetkovanje Dobroga pastira kako se slikovito prikazuje Gospodin. Isus kaže: "Ovce moje slušaju glas moj, brinem se za njih, one idu za mnom i dajem im život a Otac moj mi ih dade." Vjerom prihvaćamo postavku iz Evanđelja kojim Isus tvrdi: "Ja i Otac smo isto – jedno", kao što vjerom u djetinjstvu prihvaćamo ili odbijamo roditeljsku pouku, kao što u društvenom životu prihvaćamo ili odbijamo autoritet vladara. Ispovijedamo autoritet Božjega sina koji je navijestio Božju riječ, ostvario Božje poslanje i ispunio volju Božju svojom mukom, smrću na križu i konačno uskrsnućem, usvajamo Kristovo vodstvo vjerom kao što se usvajaju s rizikom druga vodstva.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Vjera je koncept djelovanja koji se ne može isključiti iz ljudskog života: vjerovali smo roditeljima u određenom razdoblju odrastanja, vjerujemo liječniku kad smo bolesni, trgovcu kad kupujemo, vjera uključuje predznanje, intuiciju, čežnju. U Prvom misnom čitanju iz Djela apostolskih prikazano je odbacivanje činjenice uskrsnuća Isusova kod Židova i prihvaćanje ostalih tzv. poganskih naroda zbog čega apostoli Pavao i Barnaba napuštaju Antiohiju u Pizidiji. Ne prihvaćanje zadane pouke, istine ili činjenice makar na vjerskoj osnovi rezultira određenim posljedicama jednako kao što primanje savjeta donosi neki stav kojim se oblikuje budućnost otkriva se Knjigom Otkrivenja svetog Ivana apostola. Psalam 100. ocjenjuje značajnost tradicije, baštine i nasljedstva u fenomenu vjerovanja, strukturalistički na različitim područjima sublimirano prenosimo svjetonazore naraštajima.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 11. 05. 2025.
